Parodont je funkcionalna cjelina koja se sastoji od
tkiva koja su razvojno, topografski i funkcionalno u uskoj vezi. To su
gingiva, cement( dio korijena zuba), periodont i alveola (koštana čašica
u kojoj je smješten korijen zuba). Parodont djeluje
kao cjelina koja sa
fibroznim vlaknima pričvršćuje zub u alveoli. Ova veza otporna je na
funkcijske sile i omogućuje laganu pokretljivost zuba. Gingiva okružuje
zubne vratove i pomoću epitelnog "ovratnika" zatvara krunu zuba od
potpornih struktura. Odnos zuba i gingive je posebno važan jer
zubno-gingivalni spoj ima glavnu ulogu u održavanju zdravlja potpornog
aparata zuba.
Parodontni apces (gnojna upala ) nastaje lokaliziranim nakupljanjem gnoja u prethodno nastalom parodontnom džepu. Kada dubina parodontnog džepa prijeđe 5-8 mm, otečeno tkivo gingive oko zubnog vrata može čvrsto prionuti uz zub te uzrokovati potpuno zatvaranje otvora džepa, pa nastaje parodontni apces. Klinički izgleda kao bolno mekano ,crveno povećanje gingive. Gnoj na pritisak izlazi u područje zubnog vrata. Zahvaćeni zubi su osjetljivi na dodir te ponekad i klimavi. Kada se nakupi veća količina gnoja može prodrijeti u okolna tkiva. Tada se mogu pojaviti groznica, slabost i blago povećanje limfnog tkiva. Liječenje se sastoji u primjeni antibiotika u akutnoj fazi i parodontnoj terapiji.
Često
se na sluznici poviše zuba može vidjeti fistula. Klinički se vidi kao
mali mjehurić koji kad se napuni pukne.To je cjevasti kanal koji spaja
dvije šupljine.Građen je od fibroznog tkiva a površina joj je prekrivena
granulacijskim tkivom,ima unutrašnji i vanjski otvor,a kroz nju izlazi
gnojni ili neki drugi sekret.Fistula koja se pojavljuje na sluznici usne
šupljine poviše ili ispod zuba ili na koži lica,rezultat je neispravna
ili zanemarena liječenja alveolnih apcesa.Postoje određena mjesta na
koži gdje se fistule otvaraju češće,a određene su lokalizacijom zuba
uzročnika. Tijekom akutne faze upale fistula je otvorena i iz nje cure
male količine gnojnog sekreta,dok se u mirnoj fazi fistula osuši.
Fistulozni kanal može se ustanoviti sondiranjem.
Najčešće hitno stanje u stomatologiji je ozljeda prednjih zuba. Traume
su najčešće u dobi između 8. i 11. godine. Možemo ih podijeliti na
frakture krune, krune i korijena, samo korijena, subluksacije,luksacije
i potpuno izbijanje zuba iz svog ležišta.Fraktura krune - lomovi krune
variraju od vrlo malih, jedva vidljivi, pa do velikih kada je otvorena i
zubna pulpa. S tim u vezi je i različit pristup stomatologa pri sanaciji
ozljede. Kod minimalnog gubitka krune dovoljno je samo zaobliti zub,
čime se postiže estetski zadovoljavajući rezultat. Ako je neophodno,
može se zub do njega identično zaobliti kako bi se zubi učinili
simetričnim. Ako je lom krune malo veći, a nije otvorena zubna pulpa,
onda se pristupa nadogradnji zuba kompozitnim materijalima. Kompozitna
nadogradnja se pokazala uspješnom kako funkcionlno tako i estetski. Kad
je lom krune velik i pri tom je otvorena zubna pulpa tada govorimo o
kompliciranoj frakturi. Općenito je cilj zahvata očuvanje vitalne (žive)
neinficirane pulpe. Pulpa mora biti izolirana od bakterija, tako što
nije inficirana tijekom perioda oporavka. U većini slučajeva to se
postiže ili direktnim prekrivanjem pulpe ili parcijalnom
pulpotomijom. Fraktura korijena - tretman se sastoji od neposredne
repozicije koronarnog fragmenta te rigidne imobilizacije.
Subluksacija - zahvaćeni zubi pokazuju različite stupnjeve pomičnosti,
moguće je i krvarenje iz gingive. U slučaju pomičnosti u horizontalnom i
vertikalnom smjeru zub bi trebalo imobilizirati, na jedan do dva tjedna,
radi same udobnosti pacijenta. Ako je zub samo blago raskliman, dovoljno
je preporučiti meku hranu jedan do dva tjedna. Preporuča se uporaba
otopine klorheksidina
tijekom perioda cijeljenja kako bi se postigla optimalna kontrola plaka.
Luksacija - luksaciju možemo podijeliti na tri vrste. Prva tzv.
ekstruzijska luksacija kad je zub pomaknut iz ležišta prema dolje. Zub
se doima duljim i izuzetno je pomičan. Druga je lateralna luksacija kad
je zub pomaknut lijevo ili desno, unutra ili van od svog ležišta. Treća
je intruzijska luksacija koja je i najteža, to je kad je zub potisnut
prema gore u alveolu. U sva tri slučaja cilj je reponirati tj. vratiti
zub natrag u njegov izvorni položaj. Avulzija - tada je zub potpuno
izbijen iz alveole. Kada dođe do avulzije
trebalo bi se uvijek pristupiti replantaciji, vraćanju zuba u alveolu.
Istraživanje govori o tome da zubi koji su replantirani unutar pet
minuta imaju najbolju prognozu. Posljedično tome, replantaciju bi
trebalo
obaviti na mjestu ozljede kako bi se skratio ekstraoralni period.
Izbijeni zub trebao bi se čuvati u fiziološkom mediju sve dok se ne
replantira. Sljedeći mediji su mlijeko, fiziološka otopina, kultura
tkiva i
slina. Dakako, na mjestu traume uvijek je dostupna samo slina.
Osim zadataka pregleda, dijagnosticiranja,
planiranja i provođenja liječenja stomatolog bi trebao nakon dovršenja
tretmana procijeniti rizik ponavljanja bolesti i odlučiti se u
adekvatnom vremenu kada bi pacijent ponovo trebao doći kod stomatologa
ili kod drugog liječnika. Druga važna uloga stomatologa je stvaranje
stavova i osvještavanje pacijenata o važnosti dobrog oralnog zdravlja.To
bi trebali usvojiti roditelji vrlo male djece jer su oni odgovorni za
rano stvaranje dobrih navika kod svoga djeteta.U većini nordijskih
zemalja djeca imaju prvi pregled zubi u dobi d 2-3 godine.To je prilika
da se potakne pranje zubi fluoridiranom zubnom pastom i dobre navike u
prehrani.Kad se radi o starijoj djeci i tinejdžerima, pojam modernog
zdravlja u zapadnom svijetu pomaže da se potakne dobra oralna higijena.
Izgled je važan, a blještavi bijeli osmjeh i zdravi zubi su nezaobilazni
dio dobrog izgleda i ugodnog osjećaja.
Sa smanjenjem prevalencije karijesa, distribucija zubnog karijesa
postaje sve nepravilnija. Sve više djece i adolescenata ili nemaju ili
imaju vrlo malo 
karijesa, dok manje njih može imati prilično ozbiljnu karijesnu
situaciju. Pronaći metode učinkovite u identificiranju ove druge grupe u
ranoj fazi i spriječiti razvoj karijesa jedno je od glavnih područja
kliničkog proučavanja zubi tijekom posljednjih godina. Neka djeca i
adolescenti podložni su većem riziku u razvoju lezija karijesa i
paradontalnih bolesti od drugih.Taj rizik može biti povezan s nasljednim
faktorima, od kojih su neki identificirani. Tu je uključeno
zanemarivanje oralne higijene i loše navike u prehrani zbog slabe ili
nikakve potpore roditelja. Jedna od najvažnijih obaveza za organizaciju
dječjeg zdravlja zubi je identificiranje djece i adolescenata koji imaju
problema sa zdravljem zubi, te njihovo zbrinjavanje tijekom djetinjstva
i adolescencije.
Čišćenje/četkanje zubi počinje odmah po nicanju prvog zuba, a roditelji to moraju provoditi bar do šeste godine života. Odgovarajuća oralna higijena može biti ostvarena i održavana mehaničkim i kemijskim putem kod kuće i u stomatološkoj ordinaciji. Slabi su znanstveni dokazi da četkanje zuba (normalno kod kuće) može prevenirati zubni karijes, stoga što normalno četkanje ne može ukloniti plak iz jamica, fisura i fiziološki nečistih mjesta. Četkanje zubi ipak ima posebnu važnost pri očuvanju parodontalnog zdravlja, a najnovija istraživanja pokazuju vezu između nečetkanja i razvoja gingivitisa te ranog karijesa kod dojenčadi. Stoga vještinu četkanja treba snažno naglašavati i učiti djecu svih dobnih skupina.
Vrlo je važno da su roditelji upoznati kako treba započeti čišćenje/četkanje zuba odmah po nicanju prvog zuba, te da se pravilni režim četkanja uspostavlja kada niknu prvi stalni molari (kutnjaci). Roditeljima se mora pokazati tehnika i treba ih naučiti kako je koristiti. Kako mala djeca nisu u stanju sama održavati učinkovitu oralnu higijenu, roditelji moraju provoditi četkanje bar do šeste godine života, a nakon tog vremena redovito nadgledati postupak.
Mekana zubna četkica odgovarajuće veličine i pasta s
fluoridima najučinkovitija su sredstva za održavanje oralne higijene u
mliječnoj i mješovitoj denticiji. Ako je potrebno, treba preporučiti
boju za zubne naslage. Električna četkica ima sličan učinak čišćenja kao
i ručna četkica te može biti motivirajuće sredstvo za neku djecu i
izvrsna pomoć za hendikepirane pacijente. Zubna svila i čačkalice mogu
se koristiti samo u potpuno iznikloj trajnoj denticiji. Profesionalno
čišćenje zubi koristi se kao individualna mjera za prevenciju karijesa i
gingivitisa kod djece.
Kliničke studije u kojima se djeci profesionalno čiste zubi svakih 14 dana tijekom dvije godine u kombinaciji s fluoridacijom i prehrambenim savjetovanjem imaju za rezultat gotovo potpunu inhibiciju nastanka novih karijesnih lezija. Nedostatak takvog postupka jest što se troši puno vremena, ovisan je o materijalnim mogućnostima i zahtjeva veliku pacijentovu predanost. Postupak se normalno provodi rotirajućom gumicom i pastom za poliranje s fluorom.
Pri liječenju zubnog mesa najvažnija je
oralna higijena i ishod ovisi o samom pacijentu. Metode liječenja
oboljelog zubnog mesa mnogobrojne su i raznovrsne. Budući da je glavni
uzročnik parodontopatija loša higijena od velikog je značaja motivacija
i spremnost pacijenta na suradnju. Ukoliko se pacijent ne pridržava
uputa stomatologa i ne održava oralnu higijenu prognoza je loša.
Motiviranje pacijenta za održavanje higijene zuba započinje već pri
prvom posjetu.Treba mu objasniti da postoje dobri izgledi da im se
sačuvaju zubi, ali i naglasiti da je sudbina njihovih zuba u njihovim
rukama. Najprije treba identificirati plak tj. meke naslage na plohama
zuba. Obojenje plaka na plohama zuba vrši se bojama Plak-revelatori:
eozin,fluoresceinom i drugim netoksičnim bojama.U ljekarnama se mogu
kupiti tablice za indetifikaciju plaka na zubima. Kada jedemo ,naslage
na zubima djeluju kao kiselina i počinju nagrizati zubnu caklinu. Ako
ostane premalo zubne cakline ,zub počne trunuti i nastaje karijes.
Naslage isto tako uzrokuju gingivitis. Desni se upale i
prokrvare.Redovito pranje zubi dobrom četkicom spriječava nastajanje
naslaga i pomaže 
u sprečavanju karijesa te oboljenju desni. Kad u ustima
postoje protetski nadomjesci ili ortodonski aparati tada treba još veću
pažnju posvetiti oralnoj higijeni. Pošto sam nadomjestak ili ortodonska
bravica potiče skupljanje naslaga,tada za održavanje dobre
oralne higijene postoje uz zubne četkice također i interdentalne
četkice, interdentalne čačkalice te gumeni konusi.
Pranje zubi kao važni
dio oralne higijene ima svoja pravila:
-Perite zube dva puta na dan četkicom za zube s mekim vlaknima
-Svaki put perite zube najmanje dvije minute i upotrebljavajte zubnu
pastu s
fluoridom
-Mijenjajte četkicu ili glavu četkice ( ako je četkica na struju ) svaka
tri
mjeseca ili kad se na njoj pojave znakovi istrošenosti.
-Svaki dan upotrebljavajte zubni konac
-Redovito posjećujte stomatologa radi kontrolnog pregleda
Naučiti djecu kako da njeguju zube,isplativa je investicija tijekom
čitavog
njihova života.I vi možete predstavljati dobar primjer svojoj
djeci, ukoliko
i sami vodite brigu o higijeni zubi.
Gingiva (zubno meso) u trudnice podližnije je promjenama pa često dolazi do upala, otoka, a izražena je sklonost ka krvarenju; stvaraju se džepovi, a boja im je maslinastocrvena. Veću učestalost karijesa pokušava se protumačiti promjenama navika u trudnoći i promjenama "miljea" u usnoj šupljini. Češćim uzimanjem hrane mijenja se mikroflora usne šupljine, mijenja se pH i količina sline, higijena usta i odlazak stomatologu smanjeni su. Sve to uzrokuje stvaranje plaka (naslage na zubima), što štetno dijeluje na zube I gingivu. Sve teškoće mogle bi se izbjeći pravilnom higijenom usne šupljine i redovnim nadzorom stomatologa. Nažalost, uvriježeno je pogrešno uvjerenje da se u vrijeme trudnoće stomatološki zahvati štetni. U prvih 12 tjedana trudnoće ne preporuča se rentgensko snimanje, osim u iznimnim slučajevima, ali uz ispravan aparat, pravilno usmjerenje zraka, kratku ekspoziciju i zaštitu trudnice pregačom od 0,5 mm Pb, kada općenito nema praktične mogućnosti oštećenja ploda. Lokalna anestezija, pravilno izvedena, nema nikakvih štetnih posljedica na plod. Komplikacije koje mogu nastati su kolaps, pad krvnog tlaka i alergijske reakcije. Ako nastupi upalno stanje u usnoj šupljini trudnice do 12 tjedana trudnoće najsigurnije je primijeniti CEFALOSPORIN. Nakon tog razdoblja mogu se prema antibiogramu ili iskustveno svi antibiotici osim TETRACIKLINA koji može prouzročiti obojenost zubi te smetnje u rastu kostiju i noktiju. Zbog izražene preosjetljivosti na bol, koja je prije posljedica povišene psihičke senzibilnosti, dobro je 1 do 2 sata prije zahvata, ako se očekuje bolnost, dati sedativ (apaurin). To ujedino smanjuje neurogeni kolaps izazvan strahom. Krvarenje nakon ekstrakcije zuba ne traje dulje u trudnica nego u ostalih pacijenata. Ako je trudnoća rizična ili patološka nužna je prije svakog zahvata u ustima konzultacija s ginekologom i stomatologom.
Pogledate li u zrcalo, vidjet ćete da grizne plohe vaših
zuba imaju puno jamica ili fisura. Poznato je da baš na tim mjestima
počinje karijes. Koliko ćete biti skloni nastanku karijesa, upravo ovisi
o obliku fisura....Postoje razni tipovi fisura:
Plitki oblik
Oblik lijevka
Oblik usjekline
Oblik ampule
Svrha zatvaranja fisura ili popularno pečaćenja zuba,
jest preoblikovanje odnosno zatvaranje te jamice. Na taj se način
smanjuje dubina fisura pa je nakupljanje hrane i kasnije bijelih
naslaga-plaka nemoguće. Najbolje bi bilo zatvoriti zub odmah nakon
erupcije. Dakle, treba kontrolirati zube djece od šest do trinaest
godina. Zatvaraju se samo duboke ali zdrave fisure. To su jamice bez
promjena boje i gdje sonda ne zapinje. Fisura zuba puni se bezbolno, bez
brušenja i relativno jednostavno i brzo.1. zub, odnosno jamice zuba
dobro se očiste pastom i četkicom;2. odmašćivanje površina koje će se
puniti;3. očišćene fisure premažu se 37-postotnom fosfornom kiselinom
kojom se nagriza jetka caklina;4. kiselina se ispire mlazom vode, zub se
posuši i jamice se zatvaraju sredstvom za zatvaranje fisura.Danas
najčešće korišteni materijal u tu svrhu je masa za pečaćenje temeljena
na smoli od kojih su neke svjetlosno,a neke kemijski polimerizirajuće.
Većina takvih smola su čista, ali postoje i punjene zbog povećanja
otpornosti na trošenje. Prema ispitivanjima redukcija karijesa nakon
pečaćenja fisura kod trajnih zuba iznosi i do 99%, a kod mliječnih zuba
87%. Potrebne su kontrole svakih šest mjeseci. Pečaćenjem, odnosno
zatvaranjem jamica, osobito prvog trajnog kutnjaka (šestice) odgađa se
plombiranje zuba, odnosno daljnji zahvati liječenja i konačno vađenja
zuba. Pečaćenje fisura spada u preventivnu stomatologiju, s tim u vezi
trebali bi uzeti u obzir i način prehrane (jedite raznoliku hranu, ali
slatku hranu i hranu koja sadrži škrob, kao što su čips, slatkiši ili
Cola uzimajte u ograničenim količinama, a kada ih ipak jedete, uzimajte
ih s obrokom a ne kao grickalicu). Vodu koje pije vaše dijete sadrži
flourid koji štiti zube od karijesa. U većini gradova florid se dodaje u
pitku vodu. Djeci do dvije godine starosti,
s obzirom da im izbijaju
mlječni zubi, potrebno je prati zube zubnom pastom koja ne sadrži
flourid. Nakon dvije godine starosti, djetetu perite zube sa zubnom
pastom koja sadrži flourid prema preporuci stomatologa, s tim da
količina paste ne bude veća od veličine graška. Prostor među zubima
čistite zubnim koncem kako biste uklonili naslage među zubima i ispod
desni, prije nego se pretvori u zubni kamenac. Stomatološka udruženja
preporučaju posjetu stomatologu s djetetom prije izbijanja prvog zubića
ili najkasnije do napunjene prve godine života djeteta, kako bi vas vaš
stomatolog uputio i dao savjete za temelje zdravog osmijeha vašeg
djeteta tokom cijelog života.
Uzroci parodontalnih bolesti:
- Upala rubnog dijela zubnog mesa
- Funkcijske smetnje
- Sistemske (endogene) smetnje
- Upalu rubnog dijela zubnog mesa tj.marginalne infekcije izazivaju bakterije koje se nalaze u području vrata zuba u obliku mekih naslaga,plaka i materije albe. Plak je mekani žuto-sivi sloj koji čvrsto prijanja uz površinu zuba. Materija alba vidi se kao blijedožuta naslaga uz rub gingive (zubnog mesa) i može se odstraniti mlazom vode. I plak i materija alba popratna su pojava loše oralne higijene. Zubni kamenac formira se na površini zuba koji nisu izloženi žvakanju, odnosno samočišćenju. Podloga za nastanak zubnog kamenca su meke naslage. Ako nema plaka, ne stvara se zubni kamenac. Zubni kamenac iznad ruba zubnog mesa (supragingivalni) odlaže se na površini zuba nasuprot izvodnih kanala žlijezda slinovnica tj. ispod jezika i iznad gornjih šestica. Vidimo ga u obliku tvrdih žuto-bijelih naslaga uz rub zubnog mesa. Zubni kamenac ispod ruba zubnog mesa (subgingivalni) vidi se kao tamni rub.Vrlo je čvrst i ne može se odstraniti četkanjem zuba.
- Funkcijske smetnje koje mogu dovesti do povlačenja zubnog mesa (gingive) su prejako opterećenje zuba, odnosno prejake sile koje dijeluju na zub (hiperfunkcija ). To kroz duže vrijeme može dovesti do oštećenja vlakana koje drže zub, povlačenja zubnog mesa, povećane pokretljivosti i gubitka zuba. Ove su promijene vidljive kada su neki zubi previsoki ili se prerano susreću sa suprotnim zubom, kao i kod loših oralnih navika npr. škripanje zubima, grickanje olovke, stiskanje zubi jezikom itd.
- Parodontopatije mogu biti uzrokovane i nekim endogenim sustavnim promijenama kao što su hipovitaminoze: deficit vitamina A, C, B kompleksa, kalcija itd. Hormonski uvjetovane promijene zubnog mesa u pubertetu, menopauzi, trudnoći ili zbog dijabetesa također su česte. Trudnoću prati gingivitis, ako je upala zubnog mesa postojala i prije , ali to sada dolazi više do izražaja zbog povećane količine progesterona. Pravilna higijena usta i kontrola plaka osnove su prevencije parodontopatije. Nužna je povezanost liječnika stomatologa i pacijenta. Poboljšanje socijalno-ekonomskog statusa i opće obrazovanje značajno utječu na smanjenje parodontalnih bolesti.
Parcijalna krezubost rješava se protetskim
nadoknadama ili parcijalnim protezama. Hoće li se izrađivati most ili
parcijalna proteza ovisi o više faktora. Prvi uvjet za izradu mosta,
tj.fiksnog protetskog nadomijestka jest raspored zuba i stanje potpornog
aparata zuba tj. parodonta. Naime, most se može izraditi u slučaju kada
se rješava krezubost tri, eventualno četri zuba pod prepostavkom da su
zubi nosači bez osobitosti tj. B.O. Potporni aparat zuba nosača ne smije
biti zahvaćen parodontopatijom. U fiksnoj protetici pojedini su zubi
rangirani kao nosači. Tako su očnjaci I prvi kutnjaci najbolji i najjači
nosači, a lateralni incizivi (drugi zubi po redu brojeći od sredine ili
dvojke) najslabiji. Dva 
su glavna kriterija koja uvjetuju hoće li se
pristupiti izradi mosta: Rtg i parodontološki status zuba. Rendgenska
snimka pokazuje da na zubu nema periapeksnih promjena (promjena na vrhu
korjena). Ujedino na rendgenskoj snimci vidi se u kakvom je stanju
potporni aparat zuba potencijalnog nosača. Kada raspon koji treba
premostiti nije prevelik, kada pregled zuba i rendgenska snimka ne
pokazuju patološke promjene na zubima nosačima, može se preporučiti
izrada mosta. Sve to pod uvjetom da se čitav stomatognati sustav gleda
kao cjelina, tj. da se ima u vidu odnos gornje i donje čeljusti. U
slučajevima kada se ne preporuča izrada mosta zbog već spomenutih
razloga, preporuča se izrada parcijalne proteze. Danas se uglavnom
izrađuju skeletirane parcijalne proteze, poznate kao WIRONIT ili WISIL.
Te se proteze sastoje od metalne osnove sa stabilizacijskim i
retencijskim elementima (kvačicama), te elementima za prijenos tlaka na
preostale zube. Ako takav retencijski element-kvačica treba doći na
prednje zube, što se vidi tada se mogu staviti ETEČMENI -ANKERI - SIDRA.
Stomatitis ili upala sluznice usne šupljine
uzrokovana zubnom protezom, česta je u bolesnika koji zubne protez nose
dulje vrijeme. Obično su promjene ograničene na sluznicu gornje
čeljusti, a na sluznici donje čeljusti pojavljuje se rijetko. Sluznica
koja se nalazi ispod proteze je otečena,crvena s bjelkastim točkicama
ili bez njih, a one su nakupine gljivice Candida albicans ili su ostaci
hrane. Površina sluznice je glatka ili hrapava. U većine bolesnika te
promjene ne izazivaju smetnje, no neki se žale na osjećaj
pečenja,
žarenja ili boli.Najvažniji uzroci upale sluznice uzrokovane zubnom
protezom jesu: iritacija protezom, ostaci hrane koji se nakupljaju ispod
površine proteze te upala uzrokovana gljivicom Candida albicans. Vrlo
često se ove promijene mogu zamijeniti sa promjenama na sluznici koje
izazivaju akrilatne smole iz autoakrilata koji se koristi za izradu
proteza kod nekih ljudi koji su osjetljivi na te sastojke. Liječenje se
sastoji u boljoj prilagodbi zubne proteze, dobroj oralnoj higijeni, ako
je upala uzrokovana gljivicom, lokalno se primjenjuju nistatin ili
klotrimazol.
Izbjeljivanje zubi je postupak estetske korekcije boje zuba. Boja zuba je važan estetski faktor koji utječe na fizički izgled, a time i na psihičko raspoloženje. U posljednje vrijeme postoji sve veće zanimanje pacijenata i stomatologa za ovaj postupak. Indikacije za izbjeljivanje su obojenja zubi koja mogu nastati zbog traume, upotrebom antibiotika (npr. tetraciklina), zbog bolesti, starenja, lošom higijenom u kombinaciji s povećanom konzumacijom čaja, kave, crnog vina, pušenje itd. Postupak izbjeljivanja kontraindiciran je kod trudnica, dojilja, te pacijentima mlađim od 12 godina. Provodi se isključivo na trajnim zubima. Bitna je razlika u izbjeljivanju vitalnih i avitalnih zubi (mrtvi zubi). Izbjeljivanje avitalnih zubi provodi se isključivo u stomatološkoj ordinaciji, a izbor metode ovisi o stupnju promjene boje. Kod vitalnih zubi postupak se može provoditi u ordinaciji i kod kuće, odvojeno ili kombinirano. Danas se na tržištu nudi sve više preparata za tu namjenu, koje pacijenti mogu primjenjivati sami kod kuće, sa ili bez kontrole stomatologa. Preparati za kućnu upotrebu su na bazi 10 %-nog vodikovog peroksida ili 10 %-nog karbamid peroksida. Komplikacije koje se mogu pojaviti kod izbjeljivanja su preosjetljivost i iritacija gingive (zubnog mesa). Stoga je važan kontakt pacijenta sa stomatologom koji će mu skrenuti pažnju na greške u upotrebi i pomoći ukloniti posljedice, ako do njih dođe. Osjetljivost zubi traje neko vrijeme, a može se sanirati aplikacijom fluorida u stomatološkoj ordinaciji. Terapijski postupci za izbjeljivanje mogu promijeniti boju zuba za dvije nijanse i više. No tako postignuta promijena nijanse zubi nije trajna. Pacijenti postupak mogu ponavljati ali ne prije negoli nakon tri mjeseca, a uvijek je preporučljivo izbjegavati štetne navike – lošu higijenu i prekomjerno uzimanje određene hrane, pića i drugog što uvjetuje promijenu nijanse boje zubi. Uz pridržavanje uputa, disciplinu pacijenta i ne pretjerivanje u primjeni sredstva za izbjeljivanje postižu se zadovoljavajući rezultati bijeljenja uz gotovo ne štetne učinke na samu strukturu zuba. Da bi održali bijele i zdrave zube osnovna je preventivna mjera redovita upotreba četkice i paste za zube poslije svakog obroka, a najmanje dva puta dnevno.
Često se iz usta nekih osoba osjeća neugodan zadah koji je privremen ili dugotrajan.Ovaj zadah izazivaju razni uzroci i njegov je karakter različit. Zadah može potjecati iz karioznih zuba, usljed raspadanja same zubne supstance i ostatka hrane ili prisustva raznih bakterija. Neugodan zadah može potjecati i od pločastih proteza i drugih protetskih radova u ustima ako se neodržava prikladna čistoća proteza. Razne meke i tvrde naslage znak su nedovoljne oralne higijene i mogu biti uzrok neugodnog zadaha iz usta. Ovakve su pojave opažaju naročito ako su usta oboljela od gingivitisa, naročito ulcekoznog, od periodontitisa itd. Razaranja tkiva u nazo-faringealnoj regiji često je uzrok zadaha iz usta, tako naprimjer: faringitis, tonzilitis, adenoidne infekcije, kao i razna oboljenja u nosu. Zadah ponekad potječe iz jednjaka kad u njemu postoje divertikulumi s raspadnutim masama hrane ili kad oboljeli jednjak nije prikladno zatvoren (granica ulaza jednjaka u želudac) kroz njega prodire neprijatan zadah iz želuca i crijeva,dok se kroz prikladno zatvoren jednjak ne može osjetiti zadah. Iz pluća, dušnika i bronhija može se također da širiti zadah kroz usta u slučaju gangrene pluća, plućnog apcesa, gnojnog bronhitisa itd. U nekih žena osjeća se neugodan zadah iz usta za vrijeme menustracije. Terapija se sastoji u uklanjanju svih karioznih zuba, liječenju oboljelog zubnog mesa i uklanjanu loših protetskih radova.Uz to postoje i razne vodice za ispiranje usta, zubne paste, sprejevi za usta, strugalice za jezik. Među glavnim uzrocima zadaha iz usta je loša oralna higijena. Dakle, pravilna higijena i redovite stomatološke kontrole sigurnost su za uvijek svježi dah.
Osjetljivost zuba u svakog je različita. Dok neki ljudi
podnose bol, drugi udaraju glavom kroz zid. Bol je znak upozorenja - kad
se javi nešto nije u redu. Tko je hrabar i uspije se othrvati boli
zapravo sam sebi ne čini dobro. Ona može prestati ali uglavnom se javlja
ponovo i to puno jača nego prije. Stoga što napraviti kad zub zaboli?
Ako je bol snažna, dugo traje ili se učestalo javlja, a uzrok vam je
nepoznat, ne oklijevajte potražiti pomoć stomatologa. Do tada posegnite
za nekim sredstvima koja će ublažiti bol, no važno je znati da ona neće
ukloniti uzrok. Kao prva pomoć može se primijeniti vrećica sa ledom i
vodom ili vlažna krpa kao i dobro poznate tablete protiv boli. Ako
možete birati, odaberite ono sredstvo za koje znate da djeluje, koje
dobro podnosite i koristite samo jednu vrstu. Sredstva protiv bolova
uzimajte uvijek s mnogo tekućine i nikada na prazan želudac. Većina
tableta razvija svoje potpuno djelovanje tek za pola do sat vremena a
njihovo trajanje je par sati.
Zašto se bol javlja?
Uzroka je više a najčešći su:
-upala zubnog tkiva ( pulpe) zbog dubokog karijesa
-upala kosti oko vrha korijena
-upala tijekom nicanja zuba ,posebno umnjaka
-upala džepa oko zuba
-preosjetljivi zubni vratovi
-loši položaj zuba i opterećenja zbog škripe i stiskanja
Redoviti stomatološki pregledi uklanjaju većinu uzroka preosjetljivosti
i bolova. Stoga ne oklijevajte, nemojte da bol bude podsjetnik da je
vrijeme za kontrolu.
Sve motorne funkcije koje su vezane za pokrete donje vilice
moguće su samo zahvaljujući kompleksnoj strukturi temporomandibularnog
zgloba i savršenosti mehanizma za izvođenje donjo-viličnih pokreta. U
toku života ovaj zglob je najaktivniji od svih zglobova ljudskog
organizma. Zglobne veze i mišići sudjeluju u svim fazama održavanja
položaja i pokretima donje vilice, te zajedno sa ligamentima određuju
radijus viličnih pokreta. U viličnom zglobu vrše se pokreti podizanja i
spuštanja donje vilice, njeno pokretanje unaprijed i unazad kao i bočne
kretnje. To su samo osnovni pokreti koji se
obavljaju u okviru
kompleksnih funkcionalnih i nefunkcionalnih pokretanja donje vilice.
Kada postoji harmonija svih orofacijalnih struktura onda je vilični
zglob zaštićen od traumatskih potresa, čak i pri žvakanju vrlo tvrde
hrane. Van pokreta, u toku pokreta i na kraju pokreta donja vilica
zauzima različite položaje koje treba poznavati kako bi se moglo
procijeniti postoje li u orofacijalnoj regiji uravnoteženi, harmonični
odnosi. Ukoliko oni ne zadovoljavaju, javljaju se bolovi u zglobu koje
treba prepoznati i otkloniti. Postoje konfekcijske udlage koje se mogu
nabaviti u stomatološkoj ordinaciji i pravilnom upotrebom mogu suzbiti
bolove.
Usta mogu
postati kratkotrajno ili dugotrajno suha!
Zub se sastoji od nekoliko dijelova i to: cakline, dentina, zubne pulpe i cementa. Kad govorimo o gangreni zuba, mi u stvari govorimo o gangreni zubne pulpe, tj. unutrašnjosti zuba koja se sastoji od krvnih žila ( arterije i vene) i živca. Gangrena pulpe nastaje najčešće kao posljedica raspadanja i nekrotiziranja pulpe poslije akutnih i kroničnih pulpitisa ( upala pulpe).Osnovna karakteristika gangrene je prisustvo anaerobnih bakterija koje izazivaju procese truljenja u raspadnutoj pulpi. Gangrenu pulpe mogu izazvati i kemijski odnosno medikamentozni nadražaji i to primjenom lijekova koji se upotrebljavaju u terapiji karioznih zuba ili od punjenja čiji pojedini sastojci mogu dovesti do oštećenja i nekroze (odumiranja) pulpe. Prožimanjem takve nekrotične pulpe bakterijama dolazi do gangrene. Traumatski događaj kao pad odnosno udar na zub , može izazvati poremećaj odnosno prekid krvotoka na vrhu korijena i poremećaja u ishrani pulpe što dovodi do sporije ili brže nekroze pulpnog tkiva a kasnije i do gangrene. Gangrena zuba se odlikuje teškim, smrdljivim zadahom. Takav zub pokazuje znake mrtvog zuba, tj. ne reagira na termičke i električne nadražaje, na bušenje je neosjetljiv, tamniji je i slabije je transparentan od vitalnih, živih zuba. Česti je slučaj u praksi da kod plombiranih zuba, naročito kod onih čije su plombe smještene duboko u blizini same pulpe, dolazi do polaganog gangenoznog procesa koji niti zubni liječnik niti pacijent ne primjećuju. Tek kad nastanu znaci periodontalnih nadražaja ili upale posumnja se na gangrenu. Terapija se sastoji od otvaranja zuba i vađenju nekrotične pulpe i daljnjem liječenju korijenskog kanala
Paralysis nervi facijalis često je nasljedna i izražena
kod više članova iste obitelji. Prema mjestu oštećenja dijele se na
centralne i periferne. Periferna se obično naziva Bellova paraliza.
Ponekad je posljedica neke operacije u predjelu podušne žljezde parotide
ili u slučaju ozljede facijalnog živca (tj živca koji inervira polovicu
lica). Postoje razni uzroci ove bolesti kao što su trovanje olovom,
alkoholizam, dijabetes, tumori, upale srednjeg uha, resekcija donje
vilice, teško vađenje zuba, upalni procesi u ustima, infekcije itd.
Pareza facijalisa skoro uvijek nastaje samo na jednoj strani kada se
izgubi mišićni tonus i obraz postaje mlitav a čelo glatko. Postoji
Bell-ov fenomen (kad bolesnik pokuša zatvoriti oči na bolesnoj strani
oko ostaje otvoreno i vidi se samo bijeli dio oka).Obraz se ne pokreće
zbog paralize obraznog mišića, pa se bolesnik često ugrize i ozljedi
obraznu sluznicu. Dalje pacijent ne može zviždati niti ugasiti svijeću
puhanjem. Pored motornih vlakana živca obole i druga sekretorna vlakna
za osjet okusa ,pa se opažaju poremećaji u lučenju pljuvačke, suza i
znoja i u percepciji okusa.
Terapija se sastoji u uklanjanju uzročnih faktora.
Leukoplakija spada u prekancerozne lezije, a prekancerozna lezija je morfološki promijenjeno tkivo iz kojeg je veća vjerojatnost razvoja karcinoma nego iz istovjetnog normalnog tkiva. Leukoplakija se definira kao bijela mrlja ili plak, čvrsto priljubljena za sluznicu usne šupljine (koji se ne može skinuti). Može se pojaviti na bilo kojem mjestu u usnoj šupljini, no najčešće se javlja na sluznici obraza i kutovima usta, zatim na jeziku, nepcu, usni, gingivi, dnu usne šupljine. Mjesta najvećeg rizika za razvoj zloćudne bolesti su dno usne šupljine, zatim jezik i usne. Konačna dijagnoza zloćudne bolesti ne može se uspostaviti bez biopsije i mikroskopskog nalaza. Učestalost zloćudne preobrazbe kreće se između 0,13 do 6 posto. Lezije mogu biti velike ili male i češće se pojavljuju kod muškaraca nego kod žena, posebno između 40. i 60. godine života. Uzrok je još uvijek nepoznat. Neke leukoplakije su povezane s duhanom, alkoholnim pićima, jakim začinima, gljivicom Candidom albicans, industrijskim proizvodima, avitaminozom A, te možda virusima. Prvi klinički znaci su izraženi u pojavi crvenila ,koje uskoro dobije izgled nježnih, prozirno opalescentnih bijelih pjega ili traka kao znak početnog zadebljanja sluznice. Oboljela mjesta sve više zadebljavaju, pa se stvara čitava mreža takvih površina koje se sve više šire. Prognoza leukoplakije je povoljna, osim u slučaju degeneracije u karcinom. Subjektivne smetnje ne postoje, ali je izražena blaga osjetljivost prema ljutim jelima i pićima. Leukoplakija se ponekad povlači nakon prestanka pušenja, uz to obvezno je uklanjanje iritirajućih činbenika kao dobra higijena usne šupljine te praćenje bolesnika. Liječenje izbora je kirurško uklanjanje te liječenje CO2 laserom.
Hipoplazija cakline je posljedica nepotpunog formiranja
caklinskog matriksa i nedovoljne mineralizacije cakline. Čini se da
površinski defekti rezultiraju zbog smanjene debljine cakline.
Hipoplazija može biti u obliku jamica, jedne ili više, dubljih ili
plićih, raspršenih ili organiziranih u horizontalne redove ili kanaliće.
Caklina smanjene dubljine može biti
translucentna ili boje opakera. Defekti mogu nastati zbog utjecaja
okoline ili genetski. Često njihov uzrok u pacijenta ostaje
nepoznat.Defekti uzrokovani vanjskim faktorima mogu se podijeliti na one
uzrokovane lokalnim faktorima i one uzrokovane sistemnim faktorima. Na
lokalni uzrok može se sumnjati kada defekt cakline zahvaća samo jedan
zub.Ograničeni opaciteti i hipoplazije se često viđaju kod prvih trajnih
molara ( šestica). Lezije variraju u veličini od ograničenih malih
bijelih, žutih do smeđih opaciteta ,a može biti zahvaćena i cijela kruna
zuba. Terapija ovisi o veličini lezije i varira od malog ispuna pa do
opsežnih restauracija npr.krunice pa čak i do radikalnih tretmana kao
što je vađenje zahvaćene šestice. Ako je opacitet prisutan u trajnim
molarima koji niču ,onda se oni moraju često kontrolirati jer su ti zubi
više podložni karijesu. Kad se takvi zubi restauriraju treba uzeti u
obzir da su ti zubi više osjetljivi, tako da čak i samo četkanje može
uzrokovati bol. Zbog toga restauracije, bile male ili velike zahtijevaju
dobru lokalnu anesteziju.